O DIJALEKATSKIM TEMELJIMA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE (VJERSKE) PISMENOSTI

SLOVO, sv. 56-57 (2006-'07), 209-218, Zagreb 2008.
UDK: 800.87 : 244(497.15)
O DIJALEKATSKIM TEMELJIMA SREDNJOVJEKOVNE
BOSANSKE (VJERSKE) PISMENOSTI
Jagoda JURI-KAPPEL, Be
Najobimniji pisani spomenici s bosanskoga terena koji pruaju opirniji lingvistiki
materijal jesu vjerski spomenici, etveroevanelja uglavnom, te tri zbornika: Hvalov,
Mletaki i Radosavljev. Sauvani su uglavnom kodeksi s kraja 14. do polovice 15.
st. (KUNA 1973: 91-92; KUNA 1982: 64-74; JURI-KAPPEL 2005.a: 83; NAZOR
2005: 1, 10-17). Vjerski karakter ovih spisa odredio je i konzervativnost njihova
jezinog ostvarivanja. Meutim, i u ovu, inae najbolje tradiranu, to znai, i stroe
jezino normiranu, tekstovnu vrstu prodiru i osobine ivoga govora pisara i/ili okolina
u kojima su oni djelovali.
Jezik je svjetovnih anrova, razliitih pravnih, trgovinskih i ostalih spisa koji
slue reguliranju javnoga i privatnoga ivota u srednjovjekovnoj dravi vrlo blizak
narodnim govorima. Tako se ve u invokaciji Povelje Kulina bana, kojom ovaj
bosanski vladar ureuje trgovinske odnose s Dubrovnikom, najstarijim sauvanim
datiranim irilinim spomenikom na narodnome jeziku iz 1189. god., nalaze pored
fonolokih morfoloki i leksiki oblici iz ivoga govora (npr. -oga umj. -ogo/ago)
- ovo, istina, samo u mlaem dubrovakom prepisu, te ja (e) umj. az, to nee u
ovome omjeru biti sluaj u slinoj prepisci srpskih vladarskih i vlasteoskih kancelarija
(VRANA 1955; GOSI 1989: 47 i dalje; PECO 1989; JURI-KAPPEL 2005.a:
84, 97). Dotjeranost izraza ovoga dokumenta svjedoi o postojanju pismenosti na
slavenskome jeziku na bosanskome podruju i u prethodnome periodu, do 12. st., iz
kojega nema izravnih pismenih svjedoanstava. Bosanska se biskupija, koju e u 13.
st. smijeniti Crkva bosanska, sluila slavenskim bogoslunim knjigama, a Povelja
Kulina bana doputa pretpostavku da su se i poslovi svjetovne vlasti obavljali, pored
latinskoga, i na slavenskome jeziku. Ni u ovoj povelji, kao ni u kasnijima, nema
tragova glagoljice to bi ukazivalo na to da je irilica bila slubenim pismom banove
dvorske kancelarije. Epigrafski spomenici iz istoga vremena pisani glagoljicom ili
s njenim ostacima nalaze se van granica bosanske drave u 12. st. Situacija nastala
Tvrtkovim krunisanjem za kralja 1377. god., kada u njegovu dvorsku kancelariju
209
Book 1.indb 209
Book 1.indb 209
27.4.2008 17:19:06
27.4.2008 17:19:06

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
stiu pisari iz Srbije donosei pravila rakoga pravopisa, ostaje epizodom.
Ikavizam se smatra pisarskim manirom veine srednjovjekovnih bosanskih
rukopisa. Potvren je ve u Grigorovi-Giljferdingovim odlomcima evanelja iz
13/14. st., i masivno u Kopitarovu evanelju (14/15. st.) kao i u sva tri zbornika:
Hvalovu (1404. god.), Mletakome (poetak 15. st.) i Radosavljevu (polovica 15.
st.).
Do sada je jedino za pisare ajnikoga evanelja (14/15. st.) utvreno da potjeu
s ijekavskoga podruja, to se ogleda i u biljeenju jata i njegovih refl ekasa u ovome
kodeksu (JERKOVI 1975: 117-123). Vjerovatno je i Divoevo evanelje (s poetka
14. st.), u kojem se jat jo ne zamjenjuje, nastalo na istonobosanskome terenu. Jedino
se u korijenu prezimena naruioca knjige, Divoa Tihoradia, bosanskoga velikaa iz
Zavrja u istonoj Bosni, pretpostavlja ikavski oblik (GRICKAT 1961-62: 255) jer je
takav poznat iz dviju povelja bana Stjepana.
U diplomatikim i pravnim spisima, kao i u epigrafskim spomenicima, koji pruaju
najvie podataka o ivome jeziku, preovladava ikavska zamjena jata. Zadravanje
grafema jat u mlaima od njih (nastalima nakon sredine 14. st.) govori o njihovom
istonobosanskome - ijekavskom porijeklu. Najvie ikavskih oblika u bosanskim
evaneljima nalazimo, kako je ve spomenuto, u Kop kao i u Rad, zatim u Hv i Ml
koje u ovome slijede Nik i Dan. U veini evanelja zabiljeeno je i nekoliko leksikih
ekavizama, kao npr. Mt. 13,6 korene Hv Nik Kop. U Mk. 4,6 i Mk. 4,17 korene Hv
Nik vs. korenie Kop. Zanimljivo je da samo Ml, koji je izrazito ikavski, ovdje ima
oblike korinie i korenie. Hv i Kop poznaju i leksiki ekavizam celuite za razliku od
Nik i dr. celuite (Mt. 10,12).
Sporadini primjeri u kojima se ostvaruje /*dj/ kao /j/ umj. // ili prednji nazal iza
palatalnih konsonanata kao /a/, osobito u korijenu jti > jati (to se, istina, rijetko javlja,
npr. u Hv priet Ps. 118,52; u Hv i Nik poeh Lk. 14,20) potvruje zapadnotokavski
karakter odreenoga spomenika. Ovo su osobine i akavskih govora. Izmeu
tokavskoga i akavskoga narjeja, koji se formiraju kao posebne cjeline do 12. st.,
nema otrih granica sve do velikih migracija potaknutih osmanlijskim osvajanjima u
drugoj polovici 15. st. Tada e u bosanskim govorima prevladati tokavski oblici. Neki
sauvani bosanski spomenici, prije svega Hv, potvruju postojanje pretpostavljenoga
(prelaznog) zapadnotokavskog narjeja na bosanskome srednjovjekovnom prostoru
(BROZOVI 1963: 52; BROZOVI 1970: 154; BROZOVI 1973: 81-88; KUNA
1973: 94, 96-97; BROZOVI 2005: 12-13).
Izoglosa /*dj/ >/j/, koja od davnina uzduno polovi bosanski teren, objedinjuje,
inae, itavo sjeverozapadno junoslavensko podruje. Leksiki primjeri ovakvoga
refl eksa potvreni su relativno esto u Hv i neto manje u Kop te znatno rjee u
ostalim spomenicima: Mt. 6,31 odiem se Hv; Mt. 7,1 ne osueite Hv,Kop; Mk. 12,40
osuenie Hv; Iv. 3,6 roeno Hv; Mt. 17,25 i Mt. 17,26 ot tuih Kop vs. ot tudih Hv;
210
Book 1.indb 210
Book 1.indb 210
27.4.2008 17:19:06
27.4.2008 17:19:06

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
Mk. 5,42 i Mk. 6,56 hoee Hv; Iv. 8,9 ishoehu Hv; Mt. 9,35 prohoee Hv, Kop; Mk.
1,45 prohoehu Hv. KUNA (1981-1982: 382) je primijetila da Hv ima ovu zamjenu
izuzetno esto u oblicima glagola hodati i njegovim sloenicama, a to nije poznato
u bosanskim zapadnijim govorima pa zakljuuje da je ovaj oblik morao biti raireniji
u prolosti.
Za ovakav bi sustav bilo logino pretpostaviti i akavsku realizaciju grupa skj/
stj. Meutim, uobiajeno biljeenje ovih fonema digrafom t ne omoguava da se
ovo sasvim pouzdano utvrdi. U sakralnim bi tekstovima ovaj znak mogao stajati
i za tradicionalnu staroslavensku vrijednost /t/. Upotreba erva umjesto t moe
ukazivati na stvarni izgovor ovoga digrafa u pisarovu idiomu. erv je est u Hv u
domaim i stranim rijeima u vrijednosti //, te u stranim rijeima kao // za palatalno
/g/. U ostalim spomenicima javlja se ovaj znak ponajvie u stranim imenima i
samo ponekad u domaim rijeima i to ogranieno na nekoliko leksikih morfema:
meet Mk.12,41; otmeet Mk. 7,9; outi Mk. 5,30 (outiv Dan); outyt Iv. 11,57;
skarioanina Lk. 22,3; pe Iv. 11,38. Zanimljivo je da Nik ima erv u domaim
rijeima u kojima Hv zadrava tradicionalni znak t: umeem Lk. 5,5; vmeite Lk.
5,4; meim Iv. 19,24. erv stoji umjesto grkoga palatalnog /g/: anel (u Psaltiru iz
Hvalova zbornika ovo je najei oblik: Ps. 33,8 i dalje); anela Mt. 11,10 (Hv Nik);
leion Lk. 8,30; eipat Jev. 11,27; evanelye Mt. 9,35 (Hv Nik Kop); Dj. 2,24. U
Mk. 14,32 stoji u Nik i Div kao i u Mar etsimanii vs. getsimanii Hv Kop.
Zadravanje poetne grupe r- ili vokalske promjene u pisanju prijedloga v ili
poetne grupe v-/vz- u va, va-/vaz- pogotovo u crkvenim spomenicima ne mogu
se tumaiti jednoznano. Ovakve se realizacije smatraju u istovrsnim tekstovima
istone provenijencije crkvenoslavenizmima. S druge strane, poetna grupa r- i jaka
vokalizacija va, va-/vaz- jesu izrazite karakteristike susjednoga akavskog narjeja, a
sporadino su prisutne, u prolosti, izvjesno, jo masivnije, i na (zapadno)bosanskome
podruju. Najee je va, va-/vaz- u Hv, zatim u Ml: va Mk. 14,2 (ali i u Mt. 10,5);
vanidet Mk. 14,38; vazmoe Mk. 14,37; vametati Mk. 2,2; valevaet Mk. 2,22, dok
je u Kop masivno zastupljena zamjena prijedloga v i poetnoga v- sa u: u (nego) Mk.
3,9 (Kop aj Ml); uzva Mk. 1,20; uzmi Mk. 2,6; to je manje prisutno u Nik: udovic
Mk. 12,40 i 43; uzvede Mt. 17,1; utori Mk. 9,25; unidi Mk. 12,21. U Hv (Nik Ml)
nalazi se nekoliko puta i oblik vustok-: ot vustoka Mt. 2,1; Lk. 13,29 i dalje.
U Hv je esta vokalizacija jera, to je rjee u Ml Dan Nik i Kop. U Rad zauuje
dobro uvanje jera s obzirom na njegovu ikaviziranost. Nekoliko primjera iz Hv:
dan Ps. 60,7; Ps. dati Ps. 44,13; ma Ps. 56,5; mane (vseh) Mk. 4,31; mazda Ps.
126,3; na ad Mk. 1,44 (Mt. 13,46 ad Hv Kop); iad Mk. 1,45; vade Mk.
3,6; takmo Mk. 2,7 i 26; na vani 1,45. Kop ima i ed- poznato jo iz glagoljskoga
Marijinskog evanelja (11. st.): edae Mt. 11,4 i dalje. U Hv nalazimo i sljedee
primjere: nada mnogim Mt. 25, 21 i 23; nada uitelem Mt. 10,24, kao i primjere za
211
Book 1.indb 211
Book 1.indb 211
27.4.2008 17:19:06
27.4.2008 17:19:06

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
sekundarnu vokalizaciju: esam Mt. 20,15; Mt. 27,24; Mk. 6,50 itd.; mladinac Mt.
21,16 Hv Nik Kop; u Hv gotovo uvijek petar (u Mt. 26,69 tako i u Kop). Meutim
u Mt. 26,47 itamo starac (Gen.pl.) Nik Dan vs. star()c Hv Kop Ml, a u Mt.
18,12 ovac Kop vs. ovc (Gen.pl.) Nik Hv. Ponekad dolazi u Hv i do greaka
poput ovakve: Mk. 1,30; Lk. 4,38 dati vs. tata Mlet vs. tta Nik Kop; ali i tati
vs. dti Iv. 12,15. Znaajan je u Hv (i aj) oblik mrtavce Mt. 8,22; Lk. 9,60 koji bi,
ukoliko se ne radi o analokome obliku prema pridjevu mrtav, mogao upuivati
na zapadno podruje a to nalazimo i u tekstu Apokalipse Hvalova i Mletakoga
zbornika mrtavc Ap. 16,3; 20,5; 20,12; 20,13. Up. HAMM 1960: 50, JERKOVI
1975: 113, KUNA 1981-1982: 384, JURI-KAPPEL 2002: 78.
Detaljna istraivanja bosanskih spomenika donose i niz zanimljivih pojedinosti
koje mogu nadopuniti ili korigirati neke poglede ne samo o bosanskome dijalekatskom
prostoru i knjievnome jeziku. Tako se pokazuje npr. da jezinome sustavu Hvalova
zbornika, pored izrazitoga ikavizma, koji se ogleda u brojnim zamjenama jata, jeryja i i,
pripada i promjena sekvence -ir>-er u domaim rijeima, osobito u korijenu mir- i
sir-, to je inae dobro poznata osobina istonobosanskoga i dubrovakoga govora,
ali potvrena i na irem ikavskome terenu. Nekoliko primjera za ovu pojavu: (gr.
) mer (i mnogi drugi oblici ove rijei) Ps. 27,3; 71,3; 84,11 itd.; smeren Ps.
73,21; smeril esi Ps. 42,20; smeri se Mt. 5,24; (za gr. 'o) sera Ps. 93,6; seroti
Ps. 9,35 itd. U Dan nalazimo niz primjera s ovakvom zamjenom: mer Mt. 6,26;
meru Mt. 18,7 i sl. Takvih je oblika neto manje u Nik: mer Mt. 10,13. U prepisima
Apokalipse zanimljiv je odnos u Ap. 6,5: (gr. ) merylo Hv vs. mirelo Ml
vs. mirilo Rad. Pisanje -er umjesto -ir nalazi se i u ajnikome evanelju koje se
pripisuje ijekavskome podruju jugoistone Bosne (JERKOVI 1975: 77). Ovakvih
primjera ima i u slavonskim govorima.
Rad je najikavskiji od ovih triju spomenika, a Ml najee grijei piui jat za
primarno /i/: npr. u Ap. 4,4 i 7,13 rezi za rizi; Ap. 8,4 dem za dim; Mt. 6,28 kren
za krin. Ovo mijeanje, koje govori da je za pisara vrijednost jata izjednaena sa /i/,
dolazi i u drugim spomenicima, ali u znatno manjem obimu nego u Ml (up. npr. Mk.
1,17 rebara za ribara u Nik).
Supstitucija stranoga fonema /f/ domaim /p/, poznata mnogim tokavskim
i akavskim govorima, sprovodi se u glavnini bosanskih spomenika. U ovome se
donekle izdvaja Radosavljev zbornik (iz sredine 15. st.), gdje je brojnije nego to bi
se oekivalo za bosanski ikavski prostor zadravanje glasa /f/, pa ak i hiperkorektno
zamjenjivanje domaega i stranoga /p/ fonemom /f/, to je, istina, potvreno u jo
ponekim spomenicima s bosanskoga terena, iako je zastupljeno rjee od prve pojave
koja svjedoi o nepotpunoj integriranosti ili ak nepoznavanju stranoga glasa /f/ u
veini bosanskih govora toga doba (JURI-KAPPEL 2001: 228). Ova zamjena je
inae najprisutnija u Hv, Kop (ukoliko nije izmijenjeno kasnijim prepravljanjem u
212
Book 1.indb 212
Book 1.indb 212
27.4.2008 17:19:06
27.4.2008 17:19:06

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
raki pravopis), Ml, Dan. Nik, prema Daniievu izdanju, uglavnom uva strano
/f/, to je donekle neobino u odnosu na druge, izrazito bosanske, osobine ovoga
spomenika (DANII 1864).
U stranoj rijei alvstar Nik, alvastar Hv, aj zamjenjuje /l/ sa /o/: aovastr
(Mk. 14,3). Ovakva je zamjena inae izuzetno rijetka.
Na morfolokome planu due se zadrava staro stanje (NAZOR 1963: 72-73 i
dalje; KUNA 1973: 97). Ipak i tu ima izmjena. Najizrazitije pojave koje nose elemente
starine jesu uvanje nastavka -go (-ago, -ogo, -ego) u gen. sg. pridjeva, zamjenica i
rednih brojeva za m. i sr. rod, kao i nastavak -ie, -oe za enski rod; nesaeti nastavci
u pridjevskim oblicima, te dobro poznavanje starijih glagolskih oblika.
U Apokalipsi Mletakoga zbornika obian je pak mlai oblik vsakoga: 5,9; 7,3;
7,4; 7,9; 18,12 itd. Zabiljeen je i u Rad (Iv. 1,9). Nastavak -oga vs. -ogo promakne
i drugim pisarima bosanskih crkvenih spomenika kao npr. u Kop: velikoga Mt.
5,35; prokaenoga Mt. 26,6. U Mk. 9,29 Hv ima mlai nastavak -om za instr.sg.f.
molitvom vs. molitvoju kako je u ostalima. Nastavak -ov za gen.pl. potvruju u
Mk. 2,6 Div aj Kop Nik za razliku od Hv Dan Mlet koji uvaju oblik s nultim
nastavkom: ot kninikov vs. ot kninik.
U konjugacionom sistemu zadravaju se stari nastavci u prezentu: -i za 2. l. sg.,
-t za 3. l. sg. i 3. l. pl., i kao vrlo znaajno -m za 1. l. pl. U 1. l. sg. stariji je oblik -u/-
ju od nastavka -m. uvaju se stariji oblici aorista, to povezuje bosanske spomenike
s hrvatskoglagoljskima.
Noviji morfoloki oblici ei su u zapisima na marginama kodeksa i u
kolofonima, kao i u vjerskim tekstovima s jednostavnijom jezinom strukturom
poput Oenaa, koji se uz to zna napamet. Tako stoji u Oenau Rad poklanamo
se kao i u Kop (Mt. 6,12) ostavlamo. Mlai oblik zamjenice na vs. ny (Mt.
6,13) itamo u Hv Kop Ml Nik Rad. Inovacije su, naravno, brojnije u svjetovnim
anrovima (pravnim spisima i kamenim spomenicima), iako su i oni stegnuti
odreenim shematizmom u organizaciji teksta i uobiajenim okvirnim formulama.
Meutim, i tu ima razlika. Dokumenti potekli iz srpskih kancelarija, koje se strogo
dre dvorskoga protokola, konzervativniji su od bosanskih i hrvatskih, u kojima
prevladavaju govorni oblici.1
Ovakvi i slini primjeri pokazuju da se na terenima Bosne i Huma/Hercegovine
dogaaju znaajni procesi formiranja i ustaljivanja tokavskoga sustava. Tzv.
akavizmi" (va, va-, /j/ za //) ostaju jo dugo, barem u izdvojenim leksemima,
govorna osobina starinakoga stanovnitva ponajvie na zapadu ove oblasti.
1 Kop (JURI-KAPPEL 2005.b: 169-180) pokazuje najvei broj inovacija na razliitim jezinim razinama. Pored njegova
naglaena ikavizma, zamjene /v/ sa /u/; vokalizacije jera, sporadine zamjene palatalnoga /d/ sa /j/, nailazimo i na sljedee
pojave: u Mt. 13,6 stoji oblik slunce kakav nalazimo na istome mjestu i u Miroslavljevu evanelju (12. st.), a to je
dijalekatska osobina nekih junih srpskih, prizrensko-junomoravskih govora (IVI 1956: 109). Inae je u Mt. 13,43 i Mt.
17,2 u oba kodeksa slnce. U Mt. 13,5 i Mt. 18,6 ima Kop glubini vs. glbini Hv Nik.
213
Book 1.indb 213
Book 1.indb 213
27.4.2008 17:19:06
27.4.2008 17:19:06

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
Sintaksika struktura pisanih tekstova uvijek je sloenija od reenine strukture u
usmenoj komunikaciji. Njome su se morali izraziti i kompleksni sadraji raznovrsnih
biblijskih anrova. Ovdje se preuzimalo dosta konstrukcija (npr. dativ apsolutni) iz
prestine grke koine. Brojna je upotreba participa koji su zastupljeni i u originalnim
svjetovnim tekstovima (GRKOVI-MAJOR 2001).
U rjeniku ima najvie narodnih oblika kod zamjenica. Kop ima ee od ostalih
to vs. to (Mk. 1,27; Mk. 2.25; Mk. 4,40 i dalje). U Hv je upadljiva brojna upotreba
relativne zamjenice koe, koe umjesto ee (Mk. 13,25 i dalje), zatim kogda vs. egda
(Mk. 12,23 i dalje). Up. KUNA (1981-1982: 385). Spomenut je ve mlai oblik
zamjenice na vs. ny (Mt. 6,13) u Hv Kop Ml Nik Rad.
Na temelju ovoga uvida u dijelove bosanskih evanelja iz aj Dan Div Hv Kop
Ml Nik, tri prepisa Apokalipse (Hv Ml Rad) te u Psaltir iz Hv mogue je idiom pisara
Hvalova zbornika locirati na krajnji zapad, znai u kasnijim migracijama prekriveno
zapadnotokavsko narjeje, a prepisivaa ajnikoga evanelja na krajnji (jugo)istok
bosanskoga podruja, to je ve poznato iz ranijih opisa ovih kodeksa. Izmeu ovih
dvaju mogli bi se prema oblasti nastanka idui od zapada na istok na sljedei nain
poredati preostali ovdje citirani prepisi: Hv Ml Kop Nik Dan Rad Div i aj.
Ni u jednome od ovih spomenika nema sasvim vrste norme, pogotovo ne na
fonolokome planu. Norma bi trebala biti staro(crkveno)slavenska. Na bosanskome
terenu, pogotovo u ovo poodmaklo doba, ugl. poetak 15. st. do sredine 15. st., prodiru
znaajne osobine stvarnoga pisarova idioma to se onda oituje i u grekama" - nji-
hovoj prisutnosti i u biblijskome tekstu. Za veinu bosanskih crkvenih spomenika
ikavizam je manir, iako nedosljedno i na razliite naine sprovoen. Ostale osobine
koje se sporadino javljaju ipak doputaju relativnu rekonstrukciju idioma pojed-
inih prepisivaa. Najvie odlika bivega zapadnotokavskog dijalekta pokazuje Hv.
Ostali bosanski srednjovjekovni crkveni kodeksi potvruju postepenost izmjena
pojedinih izoglosa od zapadnotokavskoga do (istono)tokavskoga: od ikavizma
do ijekavizma, od va do u, od /j/ za palatalno /d/ do //, od pretpostavljenoga //
do /t/.
LITERATURA
Za jezinu su analizu uzeti sljedei kodeksi:
Bosanski kodeksi (kratice, izdanja i drugi izvori):
aj - ajniko etveroevanelje (14./15. st.) (JERKOVI 1975; KUNA 1986)
Dan - Daniievo etveroevanelje (14./15. st.) (DANII 1864)
Div - Divoevo etveroevanelje (poetak 14. st.) (GRICKAT 1961-1962.;
KUNA 1986)
Hv - Hvalov zbornik (1404. god.) (KUNA 1986) etveroevanelje, Apokalipsa
(Ap) i Psaltir (Ps)
214
Book 1.indb 214
Book 1.indb 214
27.4.2008 17:19:06
27.4.2008 17:19:06

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
Kop - Kopitarovo etveroevanelje (14./15. st.) (SIDAK 1975) (fotokopije:
Narodna in univerzitetna knjinica v Ljubljani, N 24)
Mlet - Mletaki zbornik (poetak 15. st.) (PELUSI 1991)
Nik - Nikoljsko etveroevanelje (kraj 14. st.) (DANII 1864)
Rad - Radosavljev zbornik (sredina 15. st.) (DZUROVA/STANEV/JAPUNDZI
1985:165-165) (Apokalipsa, Oena, molitve, poetak Ivanova evanelja, zapisi
glagoljicom i glagoljine azbuke) (fotokopije: Biblioteca apostolica vaticana, Ms.
Fondo Borgiano illirico N 12)
Srpski spomenik:
Mir - Miroslavljevo evanelje (12.st.) (RODI/JOVANOVI 1986)
Starocrkvenoslavenski kanonski spomenik:
Mar - Marijinsko evanelje (11.st.) (JAGI 1883/1960)
BROZOVI, D. 1963. O rekonstrukciji predmigracionoga mozaika hrvatskosrpskih
dijalekata. Filologija 4: 45-55.
BROZOVI, D. 1970. O poetku hrvatskoga jezinog standarda. Standardni jezik.
Zagreb: Matica hrvatska, 127-158.
BROZOVI, D. 1973. O predmigracionom mozaiku hrvatskosrpskih dijalekata
na podruju SR Bosne i Hercegovine. Simpozij Srednjovjekovna Bosna i
evropska kultura", Radovi III. Zenica: Muzej grada Zenice, 81-88.
BROZOVI, D. 2005. Mjesto bosanskohercegovakih govora u tokavskome
narjeju. S. Monnesland (ur.). Jezik u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Institut
za jezik u Sarajevu, Institut za istonoevropske i orijentalne studije Oslo, 12-
13.
DANII, . 1864. Nikoljsko jevanelje. Beograd: u dravnoj tampariji.
DANII, . 1871, Hvalov rukopis. Starine JAZU III: 1-146.
DZUROVA, A., K. STANEV, M. JAPUNDZI. 1985. Catalogo dei manoscritti
slavi della Biblioteca Vaticana. Sofi a: Casa editrice "Svjat", 165-165.
GOSI, N. 1989. Sto pedeset godina publikovanja i prouavanja Povelje bana Kulina.
A. Peco (ur.). 1989. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina (1189-
1989). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Posebna
izdanja. Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 23, 45-59.
GOSI, N., B. GRABAR, V. JERKOVI, H. KUNA, A. NAZOR. 1986. Codex
christiani" nomine Hval. Zbornik Hvala krstjanina (faksimilno izdanje,
transkripcija i komentar). Sarajevo: Svjetlost i Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine.
GRICKAT, I. 1961-1962. Divoevo jevanelje. Filoloka analiza. Junoslovenski
215
Book 1.indb 215
Book 1.indb 215
27.4.2008 17:19:07
27.4.2008 17:19:07

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
fi lolog 25: 227-291.
GRKOVI-MAJOR, J. 2001. Pitanja iz staroslovenske sintakse i leksike. Lingvistike
sveske 1. Novi Sad: Filozofski fakultet. Katedra za srpski jezik i lingvistiku.
HAMM, J. 1960. Apokalipsa bosanskih krstjana. Slovo 9-10: 43-104.
HAMM, J. 1970. Staroslavenska gramatika, 3. izd., Zagreb: Skolska knjiga.
IVI, P. 1956. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje.
Novi Sad: Matica srpska.
JAGI, V. 1883. Quattuor evangeliorum versionis palaeoslovenicae Codex Marianus gla-
goliticus, characteribus cyrillicis transcriptum. Berlin-St. Petersburg: Weidmann
in Berlin.
JAGI, V. 1960. Quattuor evangeliorum versionis palaeoslovenicae Codex Marianus
glagoliticus, characteribus cyrillicis transcriptum. Editiones monumentorum
slavicorum veteris dialecti. Herausgegeben vom Seminar fur slavische
Philologie der Universitat Graz. Graz: Akademische Druck- und Verlagsanstalt,
Unveranderter Abdruck der 1883 bei Weidmann in Berlin erschienen Ausgabe.
Photomechanischer Nachdruck der Akademischen Druck- und Verlagsanstalt.
JERKOVI, V. 1975. Paleografska i jezika ispitivanja o ajnikom jevanelju.
Novi Sad: Matica srpska.
JURI-KAPPEL, J. 2001. Rukopis krstjanina Radosava u svjetlu dosadanjih
istraivanja. D. Sesar (ur.). Drugi hrvatski slavistiki kongres. Zbornik radova
I. Zagreb: Hrvatsko fi loloko drutvo, 225-232.
JURI-KAPPEL, J. 2002. Bosanske apokalipse u svome (juno)slavenskom
kontekstu. Wiener slavistisches Jahrbuch 48: 75-94.
JURI-KAPPEL, J. 2005.a. Knjievni jezik u srednjovjekovnoj Bosni. S. Monnesland
(ur.). Jezik u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu, Institut
za istonoevropske i orijentalne studije Oslo, 81- 104.
JURI-KAPPEL, J. 2005.b. Kopitarovo etveroevanelje. S. Damjanovi (ur.).
Drugi Hercigonjin zbornik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 169-180.
KUNA, H. 1973. Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija
staroslavenskog. Simpozij Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura",
Radovi III, Zenica: Muzej grada Zenice, 89-102.
KUNA, H. i dr. 1974. Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija. Starija
knjievnost, knjiga 1. Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika, 5-9, 15-25.
KUNA, H. 1981-1982. Zapadnotokavske karakteristike u jeziku Hvalovog zbornika.
Makedonski jazik 32-33: 379-385.
KUNA, H. 1982. Srednjovjekovna bosansko-hercegovaka knjievnost, Pisana rije
u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine, Sarajevo: IRO
Veselin Maslea", 49-84.
KUNA, H. (gl. ur.) i dr. 1986. Codex christiani" nomine Hval. Zbornik Hvala
krstjanina (faksimilno izdanje, transkripcija i komentar). Sarajevo: Svjetlost
216
Book 1.indb 216
Book 1.indb 216
27.4.2008 17:19:07
27.4.2008 17:19:07

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. (v. gore pod Goi,
Grabar, Jerkovi, Kuna, Nazor)
NAZOR, A. 1963. Jezini kriteriji pri odreivanju donje granice crkvenoslavenskog
jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima (Prilog diskusiji o problemima
crkvenoslavenskog thesaurusa). Slovo 13: 68-86.
NAZOR, A. 2005. Rukopisi Crkve bosanske". F. Sanjek (ur.). Zbornik radova sa
meunarodnoga skupa Fenomen krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu
odranoga u Zagrebu 23. i 24. listopada 2003. god. Sarajevo-Zagreb: Institut
za istoriju u Sarajevu i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 539-562. (u
rukopisu: 1-19)
PECO, A. (ur.) 1989. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina (1189-1989).
Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Posebna
izdanja. Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 23.
PELUSI, S. (ed.) 1991. Novum Testamentum Bosniacum Marcianum, Cod. or. 227 (=
168), (Mletaki zbornik) (fototipsko izd.). Padova: Editoriale Bortolazzi-Stei
- Verona, Padova.
RODI, N., G. JOVANOVI. 1986. Miroslavljevo jevanelje. Kritiko izdanje.
Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. Institut za srpskohrvatski
jezik.
SIDAK, J. 1975. Kopitarovo bosansko evanelje u sklopu pitanja Crkve bosanske".
Studije o Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Zagreb: Biblioteka znanstvenih
radova Liber, 111-125.
VRANA, J. 1955. Da li je sauvan original Isprave Kulina bana. Paleografsko-jezina
studija o primjercima isprave iz g. 1189. Radovi Staroslavenskog instituta 2:
5-57.
S a e t a k
Dosadanja istraivanja srednjovjekovnih bosanskih tekstova upuuju veinski na
kasnijim migracijama prekriveno zapadnotokavsko narjeje kao njihov temelj.
Ikavizam u njima smatra se pismenim manirom. Za kodekse u kojima ne dolazi do
izmjene jata moe se pretpostaviti istona Bosna kao podruje njihova nastanka i
ijekavizam. Mogue je utvrditi prema oblasti postanka idui od zapada prema istoku
sljedei redosljed vanijih bosanskih evanelja: Hv Ml Nik Dan Kop Rad Div aj.
K l j u n e r i j e i : srednjovjekovna Bosna, vjerski spomenici, knjievni jezik/ jezik
pismenosti, (zapadno)tokavski dijalekt
217
Book 1.indb 217
Book 1.indb 217
27.4.2008 17:19:07
27.4.2008 17:19:07

---

JAGODA JURI-KAPPEL, O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne...
SLOVO 56-57 (2006-'07)
Z u s a m m e n f a s s u n g
UBER DIE DIALEKTALEN GRUNDLAGEN DES MITTELALTERLICHEN
BOSNISCHEN (RELIGIOSEN) SCHRIFTTUMS
Die bisherigen Sprachforschungen an bosnischen mittelalterlichen Texten weisen
mehrheitlich auf einen ehemaligen, durch Migrationen verdeckten westtokavischen
Dialekt als deren dialektale Basis hin. Ikavismus wird in diesen Denkmalern
als Schreibmanier betrachtet. Codices, in welchen es zu keinem jat-Ersatz
gekommen ist, kann man in ostlicheren Gebiete Bosniens lokalisieren und dabei
eine ijekavische Ausprache vermuten. Es ist moglich, folgende Reihenfolge (nach
dem Herkunftsgebiet, von Westen nach Osten gehend) einiger wichtiger bosnischer
Evangelientexte aufzustellen: Hv Ml Nik Dan Kop Rad Div aj.
S c h l u s s e l w o r t e r : mittelalterliches Bosnien, religiose Denkmaler, Literatursprache/
Schriftsprache, (West)Stokavischer Dialekt
Izvorni znanstveni lanak
Autor: Jagoda Juri-Kappel
Institut fur Slavistik der Universitat Wien
218
Book 1.indb 218
Book 1.indb 218
27.4.2008 17:19:07
27.4.2008 17:19:07

---