Odluka ustavnog suda za Mostar 2012

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 9/09, rjeavajui
zahtjev Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine, na osnovu lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 17. stav 1. taka 1, lana
59. stav 2. alineja 2, lana 61. st. 1, 2. i 3. i lana 63. st. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simovi, predsjednik
Valerija Gali, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavri, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadi, sudija
David Feldman, sudija
Mirsad eman, sudija
na sjednici odranoj 26. novembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimino se usvaja zahtjev Kluba izaslanika
hrvatskog naroda u Domu naroda Parlmentarne
skuptine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti
odredbi lana 19.4. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
(Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02,
9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05,
77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08) i lana 17.
Statuta Grada Mostara (Gradski slubeni glasnik Grada
Mostara broj 4/04).

---

2
Utvruje se da lan 19.4. stav 2. Izbornog zakona
Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04,
20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07,
33/08 i 37/08) i lan 17. stav 1. Statuta Grada Mostara
(Gradski slubeni glasnik Grada Mostara broj 4/04) u
dijelu u kojem glasi: U svakom gradskom podruju se
biraju po tri (3) vijenika nisu u skladu s lanom 25.
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima
koji je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.
Utvruje se da odredbe lana 19.2. st. 1. i 3, te lana
19.4. st. 2. do 8. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
(Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02,
9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05,
77/05,11/06, 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08) i lana 17. stav
1. Statuta Grada Mostara (Gradski slubeni glasnik
Grada Mostara broj 4/04) u dijelu koji glasi: U svakom
gradskom podruju se biraju po tri (3) vijenika nisu u
skladu s lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s
lanom 25. Meunarodnog pakta o graanskim i
politikim pravima.
Nalae se Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine da izmijeni i dopuni neustavne odredbe
Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu s ovom
odlukom u roku od est mjeseci nakon objavljivanja ove
odluke u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Utvruje se da lan 7. st. 1. i 3, lan 15. stav 2, lan
17. stav 1. i lan 38. stav 1. Statuta Grada Mostara nisu u

---

3
skladu s lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s
lanom 25.b) Meunarodnog pakta o graanskim i
politikim pravima.
Nalae se Gradskom vijeu Grada Mostara da
obavijesti Ustavni sud o koracima koje e preduzeti da
uskladi Statut Grada Mostara s Ustavom Bosne i
Hercegovine u roku od tri mjeseca nakon objavljivanja u
Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine i amandmana
koje je usvojila Parlamentarna skuptina Bosne i
Hercegovine da bi uskladila Izborni zakon Bosne i
Hercegovine s Ustavom Bosne i Hercegovine u skladu s
ovom odlukom.
Do tada, dalji postupak po zahtjevu Kluba
izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine za
ocjenu ustavnosti odredbi lana 7. st. 1. i 3, lana 15. stav
2, lana 17. stav 1. i lana 38. stav 1. Statuta Grada
Mostara se odlae.
Odbija se kao neosnovan zahtjev Kluba izaslanika
hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti
odredbi l. 19.4. st. 1. i 9. i 19.7. Izbornog zakona Bosne i
Hercegovine, odredbe lana VI.C. stav 7. Amandmana CI
na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene
novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 9/04) i
odredbe l. 7. st. 2. i 3, l. 15. stav 1, l. 16, 17. st. 2. i 3,
lan 38. st. 2, 3. i 4, l. 44. i 45. Statuta Grada Mostara.

---

4
Utvruje se da su odredbe lana 19.4. st. 1. i 9, te
lana 19.7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine,
odredba lana VI.C. stav 7. Amandmana CI na Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine, preostale odredbe l. 7. i
15, lan 16, preostale odredbe l. 17. i 38, te l. 44. i 45.
Statuta Grada Mostara u skladu s lanom II/4. Ustava
Bosne i Hercegovine u vezi s lanom 25. Meunarodnog
pakta o graanskim i politikim pravima.
Odbacuje se kao nedoputen zahtjev Kluba
izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine za
ocjenu ustavnosti stava 1. uvodnog dijela i stava 2. Odluke
Visokog predstavnika kojom se proglaava Statut Grada
Mostara, zbog nenadlenosti Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine za odluivanje.
Odluku objaviti u Slubenom glasniku Bosne i
Hercegovine, Slubenim novinama Federacije Bosne i
Hercegovine, Slubenom glasniku Republike Srpske i
Slubenom glasniku Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine.
OBRAZLOZENJE
I. Uvod
1.
Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 16. septembra 2009. godine
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti
odredbi l. 19.1, 19.2, 19.3, 19.4, 19.5, 19.6. i 19.7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
(Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05,
52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08; u daljnjem tekstu: Izborni zakon), odredbi
lana VI.C. st. 4. i 7. Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine

---

5
Federacije Bosne i Hercegovine broj 9/04; u daljnjem tekstu: Ustav FBiH), stava 1. uvodnog opeg
dijela i stava 2. Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu kojom se proglaava Statut
Grada Mostara i odredbi l. 7, 15, 16, 17, 38, 44. i 45. Statuta Grada Mostara (Gradski slubeni
glasnik Grada Mostara broj 4/04; u daljnjem tekstu: Statut).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2.
Na osnovu lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavnikog doma i Doma naroda
Parlamentarne skuptine zatraeno je 1. decembra 2009. godine da dostave odgovor na zahtjev.
3.
Na osnovu lana 15. stav 3. Pravila Ustavnog suda, od Ureda Visokog predstavnika za
Bosnu i Hercegovinu zatraeno je 7. decembra 2009. godine da dostavi struno pisano miljenje u
vezi s predmetnim zahtjevom.
4.
Predstavniki dom je 14. decembra 2009. godine dostavio odgovor na zahtjev, a Dom
naroda 28. decembra 2009. godine.
5.
Ured Visokog predstavnika je 30. decembra 2009. godine dostavio pisano struno miljenje
u vezi s predmetnim zahtjevom.
6.
Na osnovu lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na zahtjev su dostavljeni
podnosiocu zahtjeva 4. januara 2010. godine.
7.
Na Plenarnoj sjednici odranoj 28. i 29. maja 2010. godine Ustavni sud je odluio da odri
javnu raspravu u ovom predmetu. Javna rasprava je odrana 24. septembra 2010. godine. Nakon
rasprave, Venecijanska komisija (Evropska komisija za demokraciju putem prava) je kao amicus
curiae podnijela svoje miljenje, koje je proslijeeno stranama.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
8.
Podnosilac zahtjeva smatra da osporene odredbe Izbornog zakona, Ustava FBiH i Statuta
nisu u skladu s lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s lanom 14. Evropske konvencije
za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), lanom 25.
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (1966) (u daljnjem tekstu: Meunarodni
pakt) i opcionim protokolima (1966. i 1989) u vezi s lanom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku
konvenciju (podnosilac zahtjeva se poziva na Meunarodni pakt, to je oigledna omaka), te
lanom 1. Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, koje ine sastavni
dio Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks I na Ustav Bosne i Hercegovine).
9.
Podnosilac zahtjeva smatra da je stav 1. uvodnog opeg dijela Odluke Visokog predstavnika
za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik), kojom se proglaava Statut Grada

---

6
Mostara, u suprotnosti s odredbom lana II/1. Ustava Bosne i Hercegovine jer se uvoenjem naela
nejednakog tretmana jedinica lokalne samouprave i njenih graana, u poreenju s drugim
jedinicama lokalne samouprave i njihovim graanima, ne moe postii najvii nivo ljudskih prava i
osnovnih sloboda. Takoer, podnosilac zahtjeva smatra da je nametanje Statuta nedemokratski in,
te da je stav 2. Odluke Visokog predstavnika koji glasi: Statut je na snazi na privremenom osnovu
dok ga ne usvoji Gradsko vijee Grada Mostara u odgovarajuoj formi bez izmjena i dopuna i bez
dodatnih uvjeta suprotan odredbi lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
10.
Dalje, podnosilac zahtjeva smatra da je odredbama lana 19.4. st. 1. i 9. Izbornog zakona i
lana 16. Statuta, kojima je propisan donji i gornji limit zastupljenosti predstavnika u Gradskom
vijeu iz reda svakog od konstitutivnih naroda, diskriminiran hrvatski narod. Naime, podnosilac
zahtjeva navodi da propisivanje donjeg limita zastupljenosti u Gradskom vijeu, kao privilegije koja
je u konkretnom sluaju data srpskom narodu kao najmalobrojnijem narodu u Mostaru, te gornjeg
limita zastupljenosti, kao odreenog ogranienja za veinski narod, bez obzira na rezultate izbora,
nije propisana nijednim aktom kao privilegija za hrvatski narod, niti kao ogranienje za srpski i
bonjaki narod u gradovima gdje oni predstavljaju veinski narod.
11.
Podnosilac zahtjeva smatra da je odredbama lana 19.4. stav 2. Izbornog zakona i
odredbama lana 17. stav 1. Statuta, kojima je propisano da se po tri vijenika biraju iz svake od
est izbornih jedinica gradskog podruja, prekreno osnovno naelo Izbornog zakona po kojem se
pri odreivanju podruja izbornih jedinica mora voditi rauna da izborne jedinice imaju podjednak
broj glasaa. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva navodi da izborna jedinica Mostar Jugozapad ima
oko etiri puta vie glasaa od izborne jedinice Mostar Jugoistok, a da se u obje izborne jedinice
bira isti broj vijenika.
12.
Podnosilac zahtjeva smatra da su odredbama lana 19.2. st. 1. i 3. i lana 19.4. stav 2.
Izbornog zakona i odredbama l. 15. i 17. stav 1. u vezi s l. 5. i 7. Statuta diskriminirani graani
bive Centralne zone u odnosu na graane koji ive u nekom od est gradskih podruja. Naime,
podnosilac zahtjeva navodi da je osporenim odredbama propisano da na podruju Grada kao jedne
izborne jedinice biraju 17 vijenika svi graani Mostara, dok preostalih 18 vijenika biraju samo
graani est gradskih podruja, dok je graanima bive Centralne zone onemogueno da i oni biraju
svoje predstavnike u Gradsko vijee.
13.
Takoer, podnosilac zahtjeva smatra da su odredbama lana 38. Statuta, kojima je propisano
da se za svako od gradskih podruja uspostavlja po jedna komisija u iji sastav ulaze po tri gradska
vijenika izabrana sa teritorije relevantnog gradskog podruja, diskriminirani graani bive

---

7
Centralne zone. Podnosilac zahtjeva navodi da komisije za gradska podruja odluuju o donoenju
odluke o raspodjeli prihoda po osnovu dodijeljenog graevinskog zemljita i raspisivanju
referenduma u skladu s lanom 33. Statuta, te da graani bive Centralne zone nisu u mogunosti da
odluuju o tim pitanjima jer ne pripadaju nijednom od gradskih podruja. Pored toga, podnosilac
zahtjeva smatra da su osporenim odredbama dovedeni u neravnopravan poloaj i gradski vijenici
meusobno, jer vijenici koji su izabrani u gradskoj izbornoj jedinici nisu u mogunosti da budu
birani u komisiju Gradskog vijea za konkretno gradsko podruje, te samim tim da odluuju o
naprijed navedenim pitanjima.
14.
Dalje, podnosilac zahtjeva smatra da su odredbe lana 19.7. Izbornog zakona, odredbe lana
VI.C. stav 7. Amandmana na Ustav FBiH i odredbe l. 44. i 45. Statuta, kojima je propisano da za
gradonaelnika mogu biti izabrani samo vijenici izabrani u Gradsko vijee i da gradonaelnika
biraju i smjenjuju vijenici Gradskog vijea, diskriminirajue za sve graane Grada Mostara.
Naime, podnosilac zahtjeva navodi da je takom 3) Amandmana CIV na Ustav FBiH i
odgovarajuim odredbama Izbornog zakona propisano da naelnike i gradonaelnike biraju graani
na neposrednim i tajnim izborima, te da je takom 2) Amandmana CI na Ustav FBiH propisano da
Grad Mostar ima nadlenosti opine. Pri tome, podnosilac zahtjeva istie da u svim opinama i
Gradu Banjaluci graani neposredno uestvuju u izboru naelnika i gradonaelnika, iz ega
proizlazi da graani Mostara nemaju ista prava kao graani Grada Banjaluke. Takoer, podnosilac
zahtjeva navodi da su osporenim odredbama posebno diskriminirani graani bive Centralne zone,
koji zbog naina izbora vijenika u Gradsko vijee mogu doi u situaciju da nemaju mogunost da
budu birani za gradonaelnika.
b) Odgovor na zahtjev
15.
U odgovoru na zahtjev Predstavniki dom je naveo da je Ustavnopravna komisija
Predstavnikog doma na 87. sjednici odranoj 14. decembra 2009. godine razmatrala predmetni
zahtjev i da nakon rasprave sa tri glasa za, tri glasa protiv i bez glasova suzdran ne podrava
zahtjev Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skuptine.
16.
U odgovoru na zahtjev Dom naroda je naveo da je Ustavnopravna komisija Doma naroda na
48. sjednici odranoj 23. decembra 2009. godine razmatrala predmetni zahtjev i da, nakon rasprave
sa tri glasa za, bez glasova protiv i sa dva glasa suzdran, bez glasova sva tri konstitutivna
naroda, ne podrava zahtjev Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne
skuptine.
c) Miljenje Visokog predstavnika u svojstvu amicus curiae

---

8
17.
U vezi s osporenim odredbama l. 19.1, 19.2, 19.3, 19.4. i 19.5. Izbornog zakona, lana
VI.C. stav 4. Amandmana CI na Ustav FBiH i l. 7, 15, 16. i 17. Statuta, Visoki predstavnik je u
pisanom strunom miljenju, prije svega, naveo da lan 3. Protokola broj 1 uz Meunarodni pakt o
graanskim i politikim pravima iz 1966. godine ureuje postupak za uvjete dopustivosti za
predstavke pred Komitetom za ljudska prava Ujedinjenih nacija, te da se ovi uvjeti ne primjenjuju
pred Ustavnim sudom. Visoki predstavnik je naveo da, ako se radi o greci i ako su podnosioci
zahtjeva pod navedenim podrazumijevali lan 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju,
navedeni lan nije primjenjiv u konkretnom sluaju, poto se taj lan ne primjenjuje na izbore za
tijela lokalne vlasti koja ne vre zakonodavne ovlasti ve vre regulatorne ovlasti koje im je
delegirao Parlament. Ukoliko bi podnosioci zahtjeva ostali pri tvrdnji da je lan 14. Evropske
konvencije primjenjiv u vezi s lanom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Visoki
predstavnik je naveo da je Evropski sud za ljudska prava jasno utvrdio da se iz kombinacije ovih
odredbi ne moe izvesti pravo da svi glasovi imaju jednaku teinu. Sto se tie tvrdnji podnosioca
zahtjeva u vezi s lanom 25. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, Visoki
predstavnik se pozvao na Opi komentar Komiteta za ljudska prava UN u kojem je navedeno da
bilo kakva ogranienja prava iz lana 25. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima
trebaju biti zasnovana na objektivnim i razumnim kriterijima. Naime, Visoki predstavnik je naveo
da princip jedna osoba, jedan glas i princip da svi glasovi imaju jednaku teinu nije apsolutno
pravo i da ogranienje tog prava moe biti opravdano na osnovu objektivnih i razumnih kriterija. U
vezi s tim je naveo da je izborni sistem u Gradu Mostaru opravdan kada se u obzir uzmu ciljevi koji
se ele postii tim sistemom i historijat Grada. Naveo je da se, pri procjenjivanju opravdanosti u
ovom sluaju, mora uzeti u obzir sloena historija provedbe mira u Mostaru i vanost uloge koju
Mostar ima u irem kontekstu provedbe mira u Federaciji i cijeloj dravi. Visoki predstavnik smatra
da su potivanje jednakosti konstitutivnih naroda i stvaranje djelotvornog mehanizma podjele vlasti
koji spreava da bilo koji narod ima veinsku kontrolu u Gradskom vijeu legitimni ciljevi koji se
ele postii osporenim odredbama Statuta, Izbornog zakona i Ustava FBiH. Takoer, smatra da
postoji razumno srazmjeran odnos izmeu upotrijebljenih sredstava i cilja koji se eli postii.
18.
U vezi s osporenim odredbama lana 38. Statuta, Visoki predstavnik smatra da ni Ustav
Bosne i Hercegovine, ni Ustav FBiH, kao ni meunarodni instrumenti koje navodi podnosilac
zahtjeva ne garantuju pravo graana da budu birani ili da uestvuju u procesu donoenja odluka u
okviru komisija Gradskog vijea.

---

9
19.
U vezi s osporenim odredbama lana 19.7. Izbornog zakona, lana VI.C. stav 7.
Amandmana CI na Ustav FBiH i l. 44. i 45. Statuta, Visoki predstavnik smatra da ni Ustav Bosne i
Hercegovine, ni Ustav FBiH, kao ni meunarodni instrumenti koje navodi podnosilac zahtjeva ne
zahtijevaju primjenu jedinstvenog sistema izbora/smjene gradonaelnika/naelnika opina na
podruju cijele Bosne i Hercegovine. Naveo je da vlasti u Bosni i Hercegovini uivaju iroku
slobodu procjene u pogledu utvrivanja bilo neposrednog ili posrednog sistema izbora i/ili smjene
gradonaelnika i opinskih naelnika. Dalje, da Ustav FBiH predvia mogunost bilo neposrednog
ili posrednog izbora i smjene s dunosti naelnika opina/gradonaelnika u Bosni i Hercegovini.
Takoer, da se izbor i smjena gradonaelnika Sarajeva, Istonog Sarajeva i Brko distrikta vri na
posredan nain, kao to je to sluaj i s Gradom Mostarom.
d) Miljenje Venecijanske komisije u svojstvu amicus curiae
20.
Venecijanska komisija je navela da odredbe l. 19.4. i 19.6. Izbornog zakona, koje reguliu
izbor Gradskog vijea, odstupaju od principa jednake teine svakog glasa jer uspostavljaju
minimalni i maksimalni prag zastupljenosti tri konstitutivna naroda i Ostalih. Venecijanska komisija
je navela da te odredbe garantiraju zastupljenost svih konstitutivnih naroda i Ostalih, te spreavaju
dominaciju jednog konstitutivnog naroda ili Ostalih u Gradskom vijeu. U vezi s tim, Venecijanska
komisija je navela da je prilikom ocjenjivanja odnosnih odredaba odluujue da li se ogranienje
principa jednake teine glasa moe smatrati razumnim i zasnovanim na objektivnim kriterijima
prema utvrenim principima Evropskog suda za ljudska prava i Komiteta za ljudska prava UN-a.
Venecijanska komisija je istakla da je u svom miljenju o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine iz
2001. godine navela da je raspodjela radnih mjesta u dravnim organima izmeu konstitutivnih
naroda bila centralni element Dejtonskog sporazuma koji je omoguio mir u Bosni i Hercegovini, te
da je u tom smislu teko opovrgnuti zakonitost normi koje bi mogle biti problematine s gledita
nediskriminacije, ali neophodne da se postigne mir i stabilnost. Venecijanka komisija je istakla
da, iako se situacija u Bosni i Hercegovini razvijala u pozitivnom smislu, i dalje ostaju okolnosti
koje zahtijevaju politiki sistem koji nije prosti odraz pravila veine, ve koji garantuje raspodjelu
vlasti i pozicija meu nacionalnim skupinama, te da pokuaji da se izrade izborna pravila koja
omoguavaju odgovarajuu zastupljenost za razne skupine i dalje ostaju zakoniti.
21.
Dalje, Venecijanska komisija je ukazala na Odluku Ustavnog suda broj U 4/05, koja se tie
izbornog sistema Grada Sarajeva, u kojoj je Ustavni sud naveo da je neophodno da sva tri
konstitutivna naroda dobiju minimum garancija za uee u Gradskom vijeu bez obzira na izborne
rezultate, budui da je to jedini nain da se ispotuje princip konstitutivnosti naroda na cijeloj

---

10
teritoriji Bosne i Hercegovine. Takoer, Venecijanska komisija je ukazala na treu Djeliminu
odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 5/98 u kojoj je Ustavni sud naveo da dosljedna primjena
demokratskog principa - jedan bira jedan glas, u postojeim politikim prilikama u Bosni i
Hercegovini, nosi rizik stvaranja jednonacionalne vlasti izabrane u podrujima u kojima je jedan
konstitutivan narod u veini. Imajui u vidu navedeno, Venecijanska komisija je navela da, prema
opim prilikama u Bosni i Hercegovini i specifinim okolnostima u Mostaru, garantiranje
zastupljenosti u izabranim tijelima svih konstitutivnih naroda i Ostalih, kao i spreavanje bilo koje
grupe da dominira u takvim tijelima, ostaje zakonit cilj, iako bi se razvoj trebao kretati u smislu
sistema koji daje veu teinu izbornim rezultatima. Pri tome, Venecijanska komisija je istakla da su
slina rjeenja usvojena za Grad Sarajevo (kao to slijedi iz Odluke U 4/05), kao i u drugim
evropskim gradovima sa slinim kontekstima multinacionalnog ili multijezikog sastava (npr. u
Belgiji). Po miljenju Venecijanske komisije, odstupanja od principa jednake teine svakog glasa
proporcionalna su zakonitom cilju kojem se tei i ispunjavaju kriterij razumnosti i objektivnosti
kako se to zahtijeva Protokolom broj 12 uz Evropsku konvenciju, lanom 25. Meunarodnog pakta
o graanskim i politikim pravima i Opim komentarom Komiteta za ljudska prava UN-a. Takoer,
Venecijanska komisija je navela da to vai i za odredbe o organizaciji i sastavu komisija Gradskog
vijea koji slijede isti kriterij.
22.
U pogledu bive Centralne zone, Venecijanska komisija je navela da graani bive Centralne
zone, za razliku od graana koji ive u bilo kojem od est gradskih podruja, glasaju samo za 17
vijenika koji se biraju u izbornoj jedinici na nivou Grada, ali ne i za 18 vijenika koji se biraju na
nivou gradskih podruja kao izbornih jedinica. Venecijanska komisija je istakla da iz navedenog
proizlazi da su biraka prava graana bive Centralne zone manja od onih koja imaju ostali graani
Mostara, te da je osnova za takvo drugaije postupanje isto geografske prirode. U vezi s tim,
Venecijanska komisija je navela da nije obavijetena o bilo kakvim posebnim razlozima za takvo
postupanje, tako da u nedostatku razumnog i objektivnog opravdanja ta razlika u postupanju djeluje
diskriminacijski i predstavlja krenje Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Takoer,
Venecijanska komisija je navela da Gradsko vijee ima neposrednu i veliku mo u odnosu na
Centralnu zonu u oblastima (raspodjela prihoda ostvarenih iz naknada po osnovu dodjele zemljita
u sklopu bive Centralne zone) koja su u gradskim podrujima u nadlenosti komisija Gradskog
vijea. Venecijanska komisija smatra da su na taj nain graani bive Centralne zone na
diskriminirajui nain lieni prava da samostalno i u svom interesu reguliu i upravljaju dijelom

---